Rezultati radionice Tijelo riječi: priče i pjesme polaznika

Sedma po redu radionica Tijelo Riječi (projekt traje od 2015. godine), voditeljica Neve Lukić i Josipe Bubaš, održala se u prostorijama Hrvatskog društva pisaca (vila Arko), Basaričekova 24.  Sve radionice Tijelo Riječi isključivo se bave odnosom teksta i pokreta, a ovaj put radionica je bila posvećena književnom žanru bajke.
Radionica je bila koncipirana na način da su termini 6. i 7. studeni bili posvećeni isključivo pisanoj riječi, termini 9. i 13. studeni i dalje su se bavili pisanom riječju, no polagano uključujući i pokret, dok su se zadnja dva termina fokusirala isključivo na pokret.
Termini 6. i 7. studenog donijeli su tematiku tzv. „autohtone“ bajke, nastale narodnom predajom i umjetne bajke koja je književni žanr. Čitale su se neke autohtone bajke (folklorne tvorevine) i pokušali smo napisati bajku po uzoru na njih.

Naredni dan bavili smo se pitanjem jezika, čitali smo određene hrvatske bajke te neke „umjetne bajke“ (suvremene umjetničke oblike), a sve su se na neki način bavile jezikom iz različitih aspekata (metaforičkih, lingvističkih). Nastojali smo napisati bajku čiji bi se glavni korijen nastanka ili nalazio u jeziku samom ili bi bajka na neki način trebala promišljati jezik.

Treći dan radionice, 9.11., posvetili smo tzv. „terenskoj nastavi“ koja se odvijala na području Tuškanca i Gornjega grada. Na različitim povijesnim mjestima: mjesto Zvedišće na Tuškancu gdje su se nekad spaljivale vještice i na nekim glavnim turističkim lokacijama Gornjega grada poput Kamenitih vrata, Krvavog mosta i ispred Kule Lotršćak, čitali smo različite legende o samome gradu. Cilj je bio napisati vlastitu legendu čije je izvorište bilo u pročitanim legendima i u doživljaju samoga prostora Gornjega grada, što je dodatno potaknulo kreativni proces.

U utorak 13.11. postepeno smo počeli uvoditi i pokret. Kroz vježbe opuštanja, rad s glasom i improvizacije pokretom istraživali smo prostor i koristili osjetila, poput dodira, pogleda, zvuka kako bismo sve te podražaje u konačnici  koristili kao poticaj za imaginaciju. Na kraju dana polaznicama je rečeno da napišu novu verziju iste bajke, odnosno da nadopune staru verziju, promatrajući kako im je tjelesno iskustvo promijenilo /ili nije promijenilo stvaralačku imaginaciju pisane riječi. Druga dva dana (14. i 15.11.) produbljivali smo rad s glasom i imaginacijom, pri čemu je bilo vidljivo koliko je svakim danom polaznicama bilo lakše sve dublje ulaziti u proces. Cilj je bio čim više osjetiti na koji način datosti i mogućnosti tijela, osjetila i pokreta mogu potaknuti necenzuriranu, direktnu imaginaciju koja se iz trenutka u trenutak gradi, mijenja te razgrađuje dok polaznice prate, osluškuju i koriste taj iznenađujući tijek koji mogu koristiti za različite kreativne procese. Otvaranje različitih perspektiva putem povezivanja dva različita kreativna procesa – pisanja i pokreta, što je potka koncepta radionice Tijelo riječi, pružilo je polaznicama radionice uvide u drugačije mogućnosti ulaza u kreativni proces, kao i njegove nadogradnje.

Autori fotografija:

Tomislav Veić (CB fotografije)

Ksenija Španec (fotografije u boji)