TUŽNA VIJEST: Umrla je Slavenka Drakulić

S tugom vam javljamo da je 20. lipnja 2026. godine preminula naša ugledna i draga članica spisateljica i novinarka Slavenka Drakulić.

Slavenka Drakulić rođena je 1949. godine u Rijeci. Bila je jedna od najprevođenijih hrvatskih autorica. U publicističkim knjigama pisala je o post-komunističkim zemljama, ratovima u bivšoj Jugoslaviji, ratnim zločinima, nacionalizmu i feminizmu, dok se u književnim naslovima okrenula ženskom tijelu, bolesti i traumi.

U romanu Hologrami straha (1987.) tematizirala je bolest i strah od smrti. Destruktivnu snagu seksualnosti opisala je u romanu Mramorna koža (1989.), a posve neobičnu ljubavnu vezu u Božanskoj gladi (1995.). U romanu Kao da me nema (1999.), propitivala je ratne zločine i stradanja silovanih žena u Bosni i Hercegovini (2010. snimljen je i film Juanite Wilson As If I Am Not There). U romanu Optužena (2012.) Slavenka Drakulić se uhvatila u koštac s rijetko fikcionaliziranom temom obiteljskog nasilja, majkom koja zbog ranije obiteljske patologije sustavno zlostavlja vlastitu kći. U tri romana bavila se kreativnim ženama koje su živjele s poznatijim i moćnijim muškarcima (Frida Kahlo, Dora Maar i Mileva Einstein), razotkrivajući kako su se u tim odnosima odvijali odnosi moći. Roman Frida ili o boli (2007.), nagrađen „Kiklopom“ za hit godine, fikcionalizirana je biografija slikarice Fride Kahlo, usredotočena na bolest i izražavanje boli u njenom slikarstvu. Dora i Minotaur (2015.) opisuje turbulentan odnos Dore Maar s Pablom Picassom, osobito se usredotočujući na pitanje kako je ta veza utjecala na njezin umjetnički identitet. Mileva Einstein, teorija tuge (2016.) je roman napisan iz perspektive prve supruge Alberta Einsteina Mileve Marić koju su majčinstvo, financijske brige i emocionalna ovisnost o Einsteinu zapriječile da se bavi znanošću. U knjizi Nevidljiva žena i druge priče (2018.) otvorila je prešućenu temu – žensko starenje.

Slavenka Drakulić napisala je i sedam publicističkih naslova. Njezina prva publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), jedan je od prvih priloga feminizmu u Hrvatskoj.
U izdavačkoj kući Fraktura 2020. godine izašlo je novo izdanje te knjige, Smrtni grijesi feminizma: ogledi o mudologiji, pojačano novim tekstovima o ženskim temama koji su izlazili od 1985. do 2019. U knjigama Kako smo preživjeli (1997., originalno izdanje na engl. How we survived communism and even laughed, 1992.), Cafe Europa (objavljeno u Sabranim esejima 2005., originalno izdanje na engl. Cafe Europa, London, 1996.) i Balkan Express (2012. originalno izdanje The Balkan Express, New York, 1993.) tematizira svakodnevicu u komunizmu i tranziciji. O povijesti komunizma kroz perspektivu životinja pisala je u knjizi Basne o komunizmu (2009., originalno izdanje na engl. A Guided Tour Through the Museum of Communism, 2011.). Pitanjem kako obični ljudi postaju ratni zločinci bavila se u knjizi Oni ne bi mrava zgazili (2003.), za koju je na Međunarodnom sajmu knjiga u Leipzigu 2004. dobila „Award for European Understanding”, s obrazloženjem da knjiga sadrži dvije središnje teme 20. stoljeća: banalnost zla i psihologiju terora. U knjizi Tijelo njenog tijela (2006.) opet je tematizirala ljudsku prirodu, pitajući se što čovjeka može potaknuti da posve nepoznatoj osobi donira bubreg.

Objavljivala je tekstove u inozemnim novinama i časopisima, od kojih je u nekima bila stalna suradnica i vanjska urednica: The Nation, The New Republic, The New York Times Magazine, The Los Angeles Times, Harper’s, Ms., The New York Review of Books, The Guardian, The Observer, Spectator, Die Zeit, FAZ, Frankfurter Rundschau, Der Standard, Profil, die Presse, Moderna Tider, Dagens Nyheter, Politiken, Internazionale, La Stampa, Eurozine. Bila je kolumnistica Jutarnjeg lista.