Aleksa Đukanović, prozaist je, novelist, esejist, književni, likovni i kazališni kritičar, urednik i publicist. Rođen je 1998. u Beogradu gdje je završio osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje. Prozu i kritiku publicirao u vodećim regionalnim književnim časopisima i dnevnom tisku: zagrebačkoj »Književnoj republici«, beogradskom »NIN-u«, »Politici«, »Danasu«, i dr. – u kojima je objavio na desetke priča, pjesama, književnoznanstvenih, književnokritičkih, kulturoloških i autopoetičkih zapisa. Autor je dvadeset knjiga pripovjedačke proze, novela, pjesama, eseja, dnevničkih zapisa te književne, likovne i kazališne kritike, objavljenih u Hrvatskoj i Srbiji. Član je Društva književnika Vojvodine u Novom Sadu, Hrvatskog društva pisaca u Zagrebu, počasni je i doživotni član Kuće kulture »Naaman« u Libanonu, član je i dr. udruga za književnost, kulturu i umjetnost u regiji i inozemstvu. Bio je urednik u književnim časopisima Sizif i Književni esnaf. Proza, poezija i kritika publicirani su mu u desetak regionalnih izbora suvremene proze i poezije. Piše na više standardnih varijanata iz skupine BHSC jezika, uključujući srpski, hrvatski i bosanski. Tijekom 2025. godine, hrvatski nakladnik iz Opatije »Shura Publikacije« tiskao mu je Izabrane novele u dva sveska, a beogradski nakladnik »Presing« iste godine publicirao mu je knjigu»Izabranih priča 2015.–2025.«: Laboratorijum – koju čini proza nastala u prijašnjem desetljetnom razdoblju. Skupa s književnom i kazališnom kritikom bavi se, također, s vremena na vrijeme filmskom i likovnom kritikom, a u rijetkim prilikama i u manjem obimu – i likovnim stvaralaštvom. Dosadašnja domaća i inozemna književna i umjetnička recepcija i kritikasmatraju ga predstavnikom kako postmodernizma, tako i suvremene nekonvencionalne fikcijske proze (koja je nerijetko hibridna mikstura esejistike, dokumentaristike i beletristike) mlađega naraštaja u postjugoslavenskoj književnosti. Dominirajuća antropološki-pesimistična vizura tema i zbilja (nerijetko na srednjoeuropskom, podunavskom i panonskom prostoru) transponirana kroz parodijske, groteskne i nadrealne deskripcije, sa kritičkim primjesama, poluesejiziranim opservacijama, i apsurdističkim završecima, kroz ekspresivni, kitnjasti, raskošni, barokni jezik – po aktualnoj kritici česta su obilježja njegove proze. Najdugovječniji talijanski web-časopis za književnost iz Rima »Aphorism.it« (pokrenut 2000.) na svome portalu navodi sljedeće: »A. Đ. upretežito kraćoj prozi nastoji poetički i idejno oživiti europski povijesni impresionizam, vjerujući da je u ukupnoj književnosti, unatoč tzv.‘velikim temama’, bitan samo – jedan uhvaćeni tren, jedna trenutačna slika, jedan istiniti blitz-prizor koji rađa trajnu impresiju i određujući dojam.« Prevođen je na engleski, talijanski i mađarski jezik. Živi u Zemunu.

Selektivna bibliografija:

1. Europa in extremis (lirske pjesme i književni eseji, 2021.)
2. Jeretičke pesme (lirika, 2021.)
3. Pali inkvizitor (fantastička novela, 2021.)
4. Knjiga eseja(kulturološko-književni eseji i ogledi, 2021.)
5. Novele (dvanaest sabranih novela u jednom tomu, 2023.),
6. Lirika–Eseji–Dnevnici (sabrane lirske pjesme, sabrani književni eseji i fragmenti iz dnevnika 2017.– u jednom tomu, 2023.)
7. Štrausov solilokvij (dvanaest pripovijedaka,2024.)
8. Poslednji dan dobrog gospodina Cilića (društveno-povijesna novela, »Presing«,2024.)
9. Ideološki habitus Ive Andrića – jedan mogući pogled na Andrićev ideološko-politički svetonazor (književno-polemičkastudija, 2024.)
10. Izabrane novele I. (pet novela, 2025.)
11. Izabrane novele II. (četiri novele, 2025.)
12. Laboratorijum – Izabrane priče 2015–2025. (šest proza, 2025.)

Za književni, umjetnički i ostali kulturni rad prmio je više regionalnih i inozemnih nagrada(»Prosvjetina« književna nagrada »Zvonimir Šubić«– 2021.,»Prosvjetina« nagrada »Boško Milovanović«– 2022.,Međunarodna nagrada za književnost »Naji Naaman«– 2023.,»Nacionalnatalijanska nagrada Franz Kafka«– 2025., »Nacionalna talijanska Počasna nagradaFranz Kafka«– 2025., etc…).