Nagrada Kamov 2024.: Tea Tulić za knjigu „Strvinari starog svijeta“

Obrazloženje:

U labavoj fabularnoj liniji, ili na  linearno-vodoravnom smjeru kretanja ove knjige (koja posjeduje i izraženu vertikalnu os), priča se o povratku  mlađe ženske osobe u roditeljski dom s blagim osjećajem životnog poraza. Tu je otac, ali i pokojna majka, koja  junakinji često dolazi u misli, kao i mrtva najbolja prijateljica.
Roman je to  koji simulira kretanje mora, uslijed čega dolazi do pomicanja granice jezika, zbilje, vanjske i unutrašnje, a ne ulazi se u fantastiku nego se pokušava ostati u stvarnosti ribolova s  ocem.
U ovoj prozi imamo odjeke i nadrealizma, simbolizma, naturalizma, sjete i trpkosti, a iznad svega refleksije, koja zanemaruje događajnu zbilju. Ipak, cijeli je roman dubok unutrašnji doživljaj ljubavi prema ocu i postupnog oproštaja od njega.  Pripovjedni glas je izrazito miran, iako se po ostalim signalima teksta razaznaje da junakinja hoda kroz srce traume.
Strvinari su doživljeni kao dobre ptice koje ne jedu nijedno živo biće, nego čekaju da biće umre. Možda je posebnost i drukčijost  tih ptica  ono što ih čini pogodnima da ponesu u svijet ovog romana, koji se po mnogim odlikama a najviše po izvornosti plana izraza  bitno razlikuje od uobičajenog poimanja proznog pisma.