Životopis

Martina Vidaić

Martina Vidaić (Zadar, 1986.) po zvanju je profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Godine 2011. dobila je nagradu «Goran», namijenjenu pjesnicima do tridesete godine života, za rukopis zbirke koja je krajem iste godine izdana pod naslovom Era gmazova. Krajem 2016. izašla joj je druga knjiga poezije, Tamni čovjek Birger, koja je u listopadu 2017. ušla u finale nagrade «Janko Polić Kamov». Pojedinačne pjesme prevedene su joj na nekoliko europskih jezika (engleski, makedonski, rumunjski, talijanski, mađarski, slovenski, njemački, slovački). Pjesme su joj također objavljene u antologiji mlađeg pjesništva Hrvatska mlada lirika 2014. (HDP, 2014., uredio M. Pogačar), u hrvatsko-rumunjskoj antologiji mlađeg pjesništva Ritualul omului fericit - 18 poeti croati tineri (Tracus Arte, 2017., uredio B.Oblučar) te u relevantnim književnim časopisima («Quorum», «Relations», «Sarajevske sveske», «Zadarska smotra») i izborima. Od godine 2015. sudjeluje u međunarodnom projektu «Versopolis» koji okuplja jedanaest uglednih pjesničkih festivala u cilju promocije perspektivnih europskih pjesnika putem prijevoda i gostovanja. Za zbirku pjesama "Mehanika peluda" 2019. godine dodijeljena joj je Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu.

 

OBJAVILA:

 

Era gmazova (zbirka pjesama), SKUD IGK, Zagreb, 2011.
Tamni čovjek Birger (zbirka pjesama), V.B.Z., Zagreb, 2016.
Era gmazova, elektroničko izdanje, DPKM, Zagreb, 2017.

Mehanika peluda (zbirka pjesama), HDP, Zagreb, 2018.

Književni opus