Životopis

Simona Delić

Simona Delić živi i radi u Samoboru i Zagrebu gdje se preselila sa devet godina s roditeljima iz Tuzle u Bosni i Hercegovini 1980. godine. Srednju školu završila je u Obrazovnom centru za jezike u Zagrebu 1989. godine, a iste godine završila je pohađanje srednje glazbene škole (smjer klasične gitare, klasa prof. Felixa Spillera). Kao folkloristica, prevoditeljica i književnica najviše se bavila interpretacijom, tumačenjem i prevođenjem hispanskih kultura, posebno kastiljske i latinoameričkih kultura.Španjolskoj i inozemnoj publici pokušava približiti svijet usmenog pjesništva, posebno hrvatskih tradicijskih balada. Temu balada otkrila je u terenskim istraživanjima pjesničkog folklora u hrvatskim, sefardskim i španjolskim tradicijskim zajednicama. Stalno je zaposlena u Institutu za etnologiju i folklorstiku u Zagrebu, trenutno u zvanju znanstvene savjetnice. Svojim člancima, ali i popularizacijom znanosti i prijevoda, pokušava približiti hispanski svijet širem krugu građanstva. Za svoju knjigu “Između klevete i kletve: tema obitelji u hrvatskoj usmenoj baladi» (Hrvatska svučilišna naklada) dobila je 2002. nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika. Dulje vrijeme, dvije godine, boravila je na studijskom radu kao stipendist Republike Hrvatske i Kraljevine Španjolske, te Open Society društva iz New Yorka, u Španjolskoj, u Arhivu Ramón Menéndez Pidal, proučavajući španjolsko i sefardsko usmeno pjesništvo, a dva mjeseca boravila je na studijskom radu izučavajući komparativno usmeno pjesništvo u Saveznoj Republici Njemačkoj u Deutsches Volksliedarchiv u Freiburgu-im-Breisgau, kao stipendist DAAD fundacije. Bila je pozvani gost Tribine o svojem znanstvenom i prevoditeljskom radu u Zbirci inozemne kroatike u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici gđe dr.sc. Željke Lovrenčić dana 28.5. 2014. Posebno je zanima povijest obitelji i sociologija obitelji kao i interdisciplinarno tumačenje obiteljske balade. Prevela je sa španjolskog na hrvatski jezik romane Carlosa Fuentesa, Javiera Maríasa, Maria Vargas Llose, Roberta Bolaña, Luisa Leantea i Dolores Redondo za izdavače Profil, te Vuković&Runjić i Konzor. Njezini tekstovi objavljeni su i u brojnim domaćim i inozemnim časopisima, u leksikografskim natuknicama, a sama je 2013. objavila svoj prvi roman «Sanjarenja ili neizbježne priče» (Tiskara A.G.Matoš), kao i zbirku eseja «Hispanoamerička bilježnica» (Hrvatska sveučilišna naklada, 2010.) u kojoj je objavila i priču «Bakine stvari». Prvu svoju putopisnu crticu objavila je u časopisu Književna republika(glavni urednik g. Velimir Visković) s kojim surađuje od početaka svojega javnog djelovanja i pisanja, od 1994. godine.Dugo surađuje s Knjižnicom Bogdana Ogriozovića preko nekadašnjeg članstva u Hrvatsko-hispanskom društvu i članstva u Društvu hrvatskih književnih prevodilaca. U slobodno vrijeme bavi se sviranjem klasične gitare i pisanjem. Članica je Društva hrvatskih književnika, Španjolskog društva za opću i komparativnu književnost, Hrvatskog etnološkog društva i Društva hrvatskih književnih prevodilaca.

Književni opus