Književna suradnja s Lendavom – poezija i razgovori

HDP Lendava 1

U srijedu, 5. lipnja 2019. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb, održano je  predstavljanje projekta Književna suradnja s Lendavom – večer poezije – Albert Halasz i Lajoš Bence. Na književnoj večeri predstavljena su dva autora koji žive i stvaraju u gradu Lendavi. Riječ je o pjesnicima, koji su ujedno i pripadnici mađarske nacionalne manjine u Sloveniji; Albertu Halaszu i Lajošu Benceu. Projekt su financijski podržali Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb. Drugi dio književne razmjene održat će se najesen u gradu Lendavi. Voditeljica književne suradnje i književne večeri bila je Darija Žilić. Organizatori su Hrvatsko društvo pisaca u suradnji s Vijećem mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Lajos Bence

Sadiocima stabala

 

Izrastite visoko!

(Oda sadiocima stabala)

 

A prije toga stablima:

koja još od mrkih vremena

pokazatelji su budućnosti,

pričvršćena korijenima,

vlasnim žilama,

prkose pogledu

nad površinom, čuvari mišjih staza

do izgleda za pobjedu,

svjetla koja nadvisuju tunele,

nade, u doba poniznosti.

 

I vi, koji ste sadili

pradavna stabla

koja dugo se prikradaju

u visine, da bi nas zatim

bodrila godinama

bogatih ljetina:

vedrinom citronke,

radošću batulenke,

mirisom borovica,

jabuka i krušaka

koje se skrivaju u dašku jarebika,

vilinskom vrtu Edena,

za kojim od davnine

čeznemo: jer jabuka

rijetko izrasta na prosjačkom

bagremu, u kržljavim  gajevima,

na kilavim orasima, lipama.

 

Izrasti visoko! –  bodrim te

i dižem u visine, krotko

varljivo, dok potajice

pratim unukove navike,

ručicom zgrabio je motiku,

usrdno navlači zemlju na korijenje,

izrastite visoko, samo izrastite visoko!

 

(Krplivnik, kod seoskog muzeja, svibanj 2013.)

 

Albert Halasz

Za kraj

 

kad mi bude dano vidjeti

izložit ću svoje sjećanje

koliko sam smrti preživio

i koliko sam paklova prošao

kao Krist na križu

pokorom pribijen da

platim za sve grijehe

koje sam počinio nehotice

zaslijepio iskrene oči

kad sam tvrdoglavo šutio

ne pustio glas prokleti

zatajio svoje zablude

kad sam za dlaku poludio hehe

eh da jesam ali sam samoz a se

kad budem mogao zmije ću

pokazat vam sve svoje

smetene misli mrlje

i na turu zakrpane hlače

 

(Vrvohodci/Hodači po žici, 2016)

 

sa slovenskog preveo Edo Fičor

 

Albert Halasz rođen je 1969. u Gornjem Lakošu.  Školovao se u Sloveniji i Budimpešti, a doktorirao je iz područja etnologije u Budimpešti. Na ljubljanskom Filozofskom fakultetu stekao je zvanje docenta za opću etnologiju i za etnološku i antropološku metodologiju. Trenutno radi kao direktor Knjižnice - Kulturnog centra Lendava, a dugo godina djelovao je u medijima, vezano za mađarsku manjinu u Sloveniji. Ima više od deset objavljenih knjiga, većinom su pjesničke zbirke, te etnološka djela o Mađarima u Prekmurju. 

 

Lajoš Bence (1956., Genterovci) je diplomirao mađarski jezik i komparativnu književnost u Budimpešti, a 1994. je i doktorirao. Od 1989. bio je predavač i docent na Katedri za mađarski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. Radio je i kao urednik i novinar u brojnim medijima, trenutno radi kao novinar u tjedniku Nepujsag u Lendavi. Piše pjesme, publicistiku, literariziranu povijest. Prošle godine u Mađarskoj je dobio prestižnu nagradu za književni rad „Jozsef Attila“.

 

 Fotografirala Lahorka Rožić.