Robert Perišić dobitnik ovogodišnje Nagrade Kamov

Dobitnik Nagrade Kamov Hrvatskog društva pisaca za najbolju knjigu godine 2023. je Robert Perišić za roman Brod za Issu (Sandorf, Zagreb 2022.).

Svečana dodjela Nagrade odvila se na Kamovljev rođendan, 17. studenog 2023., u 19:30 sati, u Gradskoj vijećnici u Rijeci.

Nagrada  uključuje brončanu statuu "Kamov ključ" akademskog umjetnika Davora Krelje i novčani iznos od 2000 eura.

Na ovogodišnji je natječaj pristiglo 97 naslova, a o dobitniku je odlučio žiri u sastavu: Nadežda Čačinovič, Irena Matijašević i Nikola Petković.

Obrazloženje žirija:

Robert Perišić: Brod za Issu, Sandorf, Zagreb 2022.

U kozmopolitizmu u kojemu je naš svijet, ne kao politička zajednica isključivo ljudi, već zajednica svih i svega, svega živoga i neživoga, ljudi, životinja, bilja, kamenja, zraka, doslovno neba i zemlje, čak i kada ne znamo tko smo: kada nam povijest kao oblik pisanja to ne umije ili ne želi reći, uskače književnost: uskače njezin korektiv kondicionala, onoga kao da svijeta. Što se naše intelektualne povijesti tiče u ovome dijelu svijeta svi smo „grčki nepriznati sinovi i kćeri“.

„Stranci smo od stranaca na stranoj zemlji“ koja je naš rodni polis: kosmopolis.

Robert Perišić, osluškujući vjetar koji piscu posuđuje glas i tako ga eko-projektom dekolonizira, emancipira od uvriježenog ego-projekta i s nama dijeli: sklad svega što jeste na način da je lišeno hijerarhije, da je odustalo od patrijarhalne osi simboličkog reda Zapada, samim time što jest: bilo da se radi o tlakovima zraka, o razinama vode, o tišini kamena i prigušenosti vatre, o elementarnim i apriornim staništima i bića i bivanja, o balansiranju, kruženju, bljesku i mirovanju… sve ima rezultat. Rezultat koji je ne samo najljepši, nego i jedini smislen, ukoliko se iz njega iseli interes, ideja progresa koji je samo drugo ime za eksploataciju, za koncept profita, ime onog materijalnog, onog koristi… rezultat koji, čitateljstvu koje se čitajući Brod za Issu stapa i sljubljuje s ovom jedinstvenom knjigom pretvara ne samo u užitak u tekstu već i u trenutak u trenutke… spoznaja.

Ja je, čitamo, veoma posebna riječ koja može narasti. Zamjenica kojom se voli, povjerava, ali i provjerava, njome se i laže i ratuje. Ova ljudska i odviše ljudska knjiga nije na prvi pogled knjiga o ljudima, ali je itekako knjiga za bića u posjedu govora, sluha, pisma: poput jedne joj od prethodnica, knjiga je za svakoga i ni za koga.

Kao i njegovi zapisi o ropstvu, o vjetru, o naseljavanju, migraciji, kolonizaciji, knjiga koja je svakom svojom stranicom čvrsto na zemlji, istovremeno se u potpunosti predajući vjetru: vjetru samome, vjetropiru riječi, prostoru misli, slika i spoznaja… njezin autor, Robert Perišić odjednom je posvema drukčiji. Ne samo u odnosu na njegove prethodne knjige, nego i u odnosu prema književnosti samoj. Ne nužno ovoj nacionalnoj; književnosti uopće.

Vjetar, ljudi, gospodari i robovi pred čija lica mačke, more, sol, biljke i magarci… primiču zrcalo elementarnih čestica u kojima su gospodari lišeni moći a robovi bića slobode, u nelegitimnom djetinjstvu svijeta Mediterana, čine elemente romana za koji će tek trebati, ako je to uopće potrebno, pronaći prostor klasifikacije, periodizacije, žanra, vrste…