Žarko Paić dobitnik Nagrade “Zvane Črnja”

Ovogodišnja Nagrada “Zvane Črnja” koja se dodjeljuje za najbolju knjigu eseja dodijeljena je našem članu Žarku Paiću za »Knjigu lutanja« (Litteris, Zagreb, 2024.).

O dobitniku je odlučilo povjerenstvo u sastavu: prof. dr. sc. Vinko Brešić, prof. dr. sc. Ivan Bošković i prof. Nada Galant.

Nagrada je dodijeljena u sklopu manifestacije Pulski dani eseja, koja se već 22 godine održava u prostorima Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika – Klubu hrvatskih književnika »Dr. Ljubica Ivezić«.

Nova, nagrađena knjiga Žarka Paića »Knjigu lutanja« zaslužuje iznimnu pozornost svekolike akademske javnosti iz područja društvenih i humanističkih znanosti, no i mnogo šire jer je način kazivanja personaliziran, što znači da u formi korespondencije, stvarne i fiktivne, intervjua i zapisa kao eseja, fragmenata, komentara, prikaza knjiga i kritičkih refleksija autor atraktivno, stilski izazovno i argumentacijski višeznačno pokazuje zašto je njegov “slučaj” i njegova “egzistencijalna sloboda” mišljenja izvan i onkraj bilo kakve struje najbolji dokaz teze kako autentičnost proizlazi iz jedinstva mišljenja, pisanja i samog života. Poznato je da je u mnogim aspektima njegov način mišljenja za našu kulturu i znanstvene prilike rijedak jer nadilazi svojim tezama disciplinarne granice ne samo povijesti umjetnosti, sociologije, antropologije, već i kulturologije i politologije. Filozofijski otvoren u dijalogu s Heideggerom i Deleuzeom, inovativan i eksperimentalno kreativan, Žarko Paić i u »Knjizi lutanja« polazi od toga da je s tehnosferom dovršena metafizička povijest zapadne civilizacije i svijeta kao takvog i da stoga treba nužno stvoriti nove konceptualne alate da bismo razumjeli kako slika prethodi jeziku, a kako se čak i ono političko od forme demokratskoga dijaloga pretvara u matrice post-totalitarne represije. Pisma koja upućuje znamenitim svjetskim misliocima, s kojima je u stalnome dijalogu, poput Agambena, Merscha, Sorgnera, ali i umjetnicima poput Stelarca i Rinalda, te analize suvremene umjetnosti kritičkim uvidom u teorije Dantoa, Groysa, Poppera, još više daju živost i zanimljivost ovim tezama koje je dosad artikulirao u svojim brojnim knjigama interdisciplinarnoga karaktera. Naziv ove knjige nije “slučajan”. Lutanja su preokrenuta metafizička putovanja od iskona do cilja i svrhe povijesti, a to znači da im je u biti ono neodređeno, kontingentno i emergentno. Njihova je istina u složenosti kaosa kao odstupanja od reda i zakonomjernosti povijesnoga tijeka kretanja ideje. To za autora vrijedi u svim pojavama i sklopovima suvremenoga svijeta, kako u filozofiji i znanosti, tako i u politici, kulturi, svakodnevnome životu.