Smrt u Tangeru

U Biblioteci Poezije HDP-a izašla je knjiga Leopolda Marie Panera “Smrt u Tangeru”.

Urednik: Damir Šodan

Odabrali i sa španjolskog preveli: Damir Šodan i Mehmed Begić

Cijena: 110,00 kn

O knjizi:

 LEOPOLDO MARÍA PANERO (1948-2014), bio je po općem sudu jedan od ključnih španjolskih pjesnika druge polovice 20. stoljeća. Rođen u književnoj obitelji privilegiranih frankističkih intelektualaca, L. M. Panero se kao adolescent pod utjecajem revolucionarne šezdeset osme, revoltiran dvoličnim buržujskim moralom svoje obitelji, okrenuo marksizmu i društveno subverzivnim pokretima, tako da je ubrzo završio u zatvoru iz kojega je, poradi brojnih tortura kojima je bio izložen, izašao kao ovisnik o drogama i osoba ozbiljno narušenog duševnog zdravlja. Posljednje desetljeće proveo je interniran (na vlastiti zahtjev) kao  pacijent u jednoj ustanovi (otvorenog tipa) za duševno oboljele u Las Palmasu, na Kanarskim otocima. Ta nesretna činjenica donijela mu je etiketu nostro poeta maldito, mada je Panero cijelog života tvrdio da je zapravo s njim u mentalnom smislu sve u redu, ali da (malo)građanski način života nije baš najprikladniji za njegovo duševno blagostanje. Panero je još kao vrlo mlad autor uvršten u vjerojatno ponajvažniju antologiju suvremenog španjolskog pjesništva, Nueve novisimos poetas españoles (Devet najnovijih španjolskih pjesnika), a njegoveprve dvije knjige zbirke pjesama,  Por el Camino de Swan (Swanovim putom) i Así se fundó  Carnaby Street (Tako je utemeljena Ulica Carnaby) vrlo brzo su stekle status kultnih djela. Panerova disruptivna sintaksa, krajnje nesentimentalan i opor stil, kao i bizarne i teške životne okolnosti, učinile su ga jednom od najupečatljivijih španjolskih književnih pojava druge polovice 20 st., a sada već legendrani Roberto Bolaño redovito ga je apostrofirao kao jednog od svojih najvažnijih književnih uzora. Prije nekoliko godina, Panerova turneja po Čileu, tijekom koje su ga poput kakve rock-zvijezde u stopu pratile tisuće poklonika, proglašena je književnim događajem godine. Zahvaljujući šizoidnim parataktičkim skokovima, jezičnoj inventivnosti i neočekivanim asocijativnim obratima, Panerova poezija još uvijek se čitatelju nadaje kao gotovo savršena neurastenična poslanica ovom našem podjednako izglobljenom i kaotičnom vremenu, pa s razlogom pretpostavljamo da bi njegovo premijerno objavljivanje na hrvatskom jeziku moglo predstavljati jedinstven, ako ne i prvorazredni književni događaj.