S tugom vam javljamo da je 30. kolovoza 2026. godine premino naš ugledni i dragi član, pisac Slobodan Šnajder.
Slobodan Šnajder, hrvatski pisac i publicist, rođen je u Zagrebu 8. srpnja 1948. godine. Diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i glavni urednik teatrološkog časopisa Prolog, te urednik edicije izdavačke kuće Cekade. Prozu, eseje, kritike i drame objavljuje od 1967. godine.
Pozornost kazališta i kritike privukao je već prvim dramama (Minigolf, 1968.; Histerična bajka, 1969.; Vrtuljak ljubavi, 1974.; Metastaza, 1974.; Shocking, 1977) i dramoletima (Neki Jona, 1973., i Juraj se bori protiv Svetoga Zmaja, 1974.), kojima je utvrdio politički angažiranu književnu poetiku, s Bertoltom Brechtom kao glavnim uzorom.
Dramom Metastaza navijestio je niz »drama biografije« koje prikazuju živote povijesnih ličnosti, osobito iz književnosti i kazališta, buntovne intelektualce i umjetnike u oporbi prema vladajućoj ideologiji (Kamov. Smrtopis, 1977.; Držićev san, 1979.; Hrvatski Faust, 1981.; Confiteor, 1983.; Dumanske tišine, 1986.; Gamllet, 1987.; Draga Tilla, 1991.; Nevjesta od vjetra, 2003.). Pisao je i drame ratne tematike (Utjeha sjevernih mora, 1992.; Zmijin svlak, 1994.).
Šnajderove tekstove odlikuje fragmentarnost, epizodičnost, otvorena prostorna i vremenska struktura, aluzivnost, zahtjevnost scene, interkulturalnost i intermedijalnost.
Kazališne kritike i eseje sakupio je u knjizi Radosna apokalipsa (1988.), a proze je sabrao u zbirci Knjiga o sitnom (1996.). U proznom fragmentu Snebivanje (1979.) i u neobjavljenoj drami Bauhaus (Zagrebačko kazalište mladih, 1990.) pisao je o studentskom pokretu iz 1968. godine, u kojem je i sam sudjelovao.
Šnajderova drama Enciklopedija izgubljenog vremena izvedena je u HNK u Varaždinu, 2011. godine, a drama Kako je Dunda spasila domovinu postavljena je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, 2012. godine. Drame su mu izvođene su i u inozemstvu (Hrvatski Faust, Theater a.d. Ruhr, 1987., te Burgtheater, Beč 1993.)
Pisao je kolumne u Glasu Slavonije (1993.) i u Novom listu (od 1994.). Izbor kolumna iz Novoga lista objavio je u knjigama Kardinalna greška (1999.) i Umrijeti pod zvijezdom (2005.).
Među Šnajderovim proznim djelima ističu se i zbirka novela 505 sa crtom (2007.), roman Morendo (2012.), ratno-ljubavna priča složene strukture, čija se radnja odvija u bolnici iz perspektive pripovjedača kao bolesnika, roman Doba mjedi (2015.), koji prati sudbinu Folksdojčera od njihova iseljivanja iz Njemačke u XVIII. st. do protjerivanja nakon Drugoga svjetskog rata te najnoviji povijesni roman Anđeo nestajanja (2023.) koji, kroz sudbinu glavne junakinje Anđe Berilo, prikazuje sudbinu jednog naroda i pripovijeda o ljudima koji vjeruju u ideale čak i kada se u njih nepovratno razočaraju.
Dobitnik je brojnih nagrada među kojima se ističu Nagrada Branko Gavella za dramu Hrvatski Faust (1982.); Nagrada Marin Držić za drame Kosti u kamenu (2006.), Kako je Dunda spasila domovinu (2008.) i Enciklopedija izgubljenog vremena (2009.); Nagrada Meša Selimović za roman Doba mjedi (2016.) te Nagrada Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku za knjigu eseja Umrijeti u Hrvatskoj (2019.)
Djela su mu prevedena na brojne svjetske jezike.
U organizaciji Splitskog ogranka Hrvatskog društva pisaca odvija se novi
