Edi Jurković rođen je 1964. u Rijeci, gdje je završio osnovnu i srednju školu, nakon čega je upisao Filozofski fakultet u Zagrebu i Beogradu gdje je diplomirao sociologiju 1990. godine.

Redovni je član Hrvatskog novinarskog društva i član je Hrvatskog društva pisaca od utemeljenja 2003. godine.

Autor je pet knjiga poezije i proze: „Priroda i društvo“ (Quorum, Zagreb 1984.), „Sunce na prozorčiću“(Izdavački centar Rijeka, Rijeka 2003), „ZP- Vrlo valovito“ (GKR, Rijeka 2016.) te „Paralelni slalom“ (ICR Rijeka, 1988.) i „Najljepše priče“ (Tiskara Rijeka,1993.), posljednje dvije u kooautorstvu s Draganom Ogurlićem.

Pored toga autor je tekstova za monografiju Primorsko-goranske županije “Iz zraka” (Adamić, Rijeka, 2013. ), za monografiju o fotografu Petru Grabovcu “Grabovac” (Adamić, Rijeka, 2014.) i čak dvije monografije Rijeke “Rijeka otvorena svima” (Adamić, Rijeka, 2016.), odnosno “Rijeka - Luka različitosti” (Naklada Val, Rijeka 2020.). Urednik je, uz Eminu Višnić, 1. i 2. proširenog izdanja programske knjige Program Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture (Rijeka 2020, Rijeka). Autor je i urednik knjige-monografije o riječkom omladinskom listu Val koji je u Rijeci izlazio od 1975. do 1990. godine, “Kad je život bio novi val” (Naklada Val, Rijeka, 2021.).

Dobitnik je Godišnje nagrade Grada Rijeke 2022. za doprinos u istraživanju novijepovijesti grada Rijeke prvenstveno za autorski i urednički rad na knjizi “Kad je život bio novi val” koju je u ožujku 2021. godine izdala riječka Naklada Val.

Objavljuje sustavno od 1979. godine kada počinje pisati za riječki omladinski list "Val", gdje 1981. postaje urednik kulture.Kao novinar i urednik, jedan je od urednika pokretača srednjoškolskog lista Kult (1981-1982.), uređivao je rubriku kulture u zagrebačkom tjedniku Polet (1983.-1985.), bio je zamjenik i kasnije glavni urednik riječkog lista Val (1985.-1987 ), supokretač časopisa Rival (1987.), urednik TV emisije Omladinskih 10 (1988.-1990.) na TV Zagreb, glavni urednik dnevnog lista Ri Telefax (1990.-1991.), utemeljitelj i šef riječkog dopisništva Slobodne Dalmacije (1993.-1998.) i šef dopisništva Jutarnjeg lista (1998.-2002.) u Rijeci.

Pokretač je i prvi glavni urednik Nedjeljnog Jutarnjeg (2003.-2006.), prvog izdanja tog tipa u Hrvatskoj. Nakon što je kraće vrijeme radio kao urednik tjednika za televiziju Studio, dvije godine je radio kao zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista (2007.-2009.). Od 2009. do 2016. godine pisao je kao dnevni kolumnist za Večernji list. U proljeće 2016. godine za potrebe Jutarnjeg lista pokrenuo je i do 2019. godine uređivao list za strane turiste na engleskom jeziku Istria & Kvarner Times. Paralelno, kao novinar, od 2017. godine do danas piše redovnu tjednu kolumnu za Nedjeljni Jutarnji “Tjedan u 4 priče”.

Prevođen je na talijanski, engleski i slovenski jezik. Uvršten je u više izbora hrvatske proze i poezije uključujući i «Strast razlike, tamni zvuk praznine» (Branko Čegec, Miroslav Mićanović, Quorum Zagreb, 1995.), «Poštari lakog sna» (Krešimir Bagić, Quorum  Zagreb 1996.), „Najbolje hrvatske priče“, (Miljenko Jergović, Profil Zagreb, 2007.), „Zvučni zid“ (Borivoj Radaković, Arsen Oremović, VBZ Zagreb 2009.) i "Zvučni zid 2 - Vinilne priče". (Menart Zagreb, 2011.).

Živi i radi u Rijeci.