NOVO u Biblioteci Poezije
OBJAVLJENO: petak, 05.09.2025.
U Biblioteci Poezije HDP-a izašle su dvije nove pjesničke knjige:
"Zmajevo cvijeće" Darije Žilić i "Besmrtnice danas" Sanje Lovrenčić.
---
Darija Žilić: "Zmajevo cvijeće"
Biblioteka Poezije
Zagreb, 2025.
Cijena: 12,00 €
O knjizi:
Poezija Darije Žilić je puna poezija. Ispunjena je semantički do kraja, nema u njoj bjeline, niti mjesta tišinama između riječi. Strast emocije da prijeđe u simbole, u riječ, pulsira ovim stihovima i kako se to često zbiva - kad se radi o tako intenzivno emotivnom pokretaču pjesme i pripadnoj racionalizaciji kroz riječi - svaka od tih pjesama do svojeg završetaka dolazi maestralno, gotovo hipnotički. Imamo osjećaj da Žilić svoje pjesme završava u trenutku kad pjesmotvorna svijest to hoće. Ili kad se lirski subjekt isprazni od afektivnog viška. Ove pjesme pršte od erosa izricanja, od artikulacije koja je uvijek oslobađanje od svega, i svjedočenje samog zanosa riječima i njihovim mogućnostima. U ravnoteži stoje te riječi, nijedna ne odskače, sve su u nijemom suglasju, i blagonaklone prema autorici, koja kao da ih prima, i kao da nema puno udjela u toj transmisiji. Žilić je i iskrena prema svijetu i prema sebi, ali konfesionalnost joj nije cilj. Iako se može čitati i kao ispovjedno-narativna poezija, ona to nije. Pjesma, naime, ponajprije orijentira samu tu svijest koja je piše. Pjesma je trenutačni spas, od kaosa, od nepoznanica, od nemira.
Irena Matijašević
---
Sanja Lovrenčić: "Besmrtnice danas"
Biblioteka Poezije
Zagreb, 2025.
Cijena: 12,00 €
O knjizi:
Reinterpretirajući pozicije antičkih junakinja (kao okosnice su uzete Penelopa, Arijadna, Tetida i Euridika), autorica u knjizi „Besmrtnice danas” kreira ne samo odličnu poeziju utemeljenu na narativnosti i poetici delikatnih slika, nego ujedno ispisuje i idejno slojevit tekstualni konglomerat koji propituje neka od univerzalnih egzistencijalnih stanja i uloga, ne samo antičkoga svijeta (pozicije moći u većim i manjim kolektivima, majčinstvo, supružnički odnos, prolaznost, odnos prema tijelu, stvaranje, sputanost, sloboda, itd.). Osobito se aktualnim i važnim čini pjesničko otvaranje problematike ženskih uloga i pozicija u ovisnosti od onih muških, tradicionalno dominantnijih, moćnijih i sudbonosnijih. Lovrenčić pritom, bivajući aktualna, nikada ne zalazi u površnost, jednodimenzionalnost i banalnost – njezin je angažman suptilan, umjetnički dojmljiv i relevantan, niče iz izražajnosti pjesničkih slika i višeznačne otvorenosti stihova koji traže da ih se neprestano dalje ljušti, preispituje i uklapa u nove interpretativne kontekste.
Rukopis Sanje Lovrenčić višestruko je intrigantan − imaginativno i idejno potentan, izvedbeno moderan i rafiniran, oslonjen na reinterpretaciju klasičnih priča i motiva na koje se u suvremenom dobu sve više zaboravlja, ili ih se tumači u uvijek istim, okoštalim obrascima koje je aktualna stvarnost odavno prerasla. Autorica, upravo suprotno, preispitujući obrasce antičkih priča i psiho-socijalnih konteksta koje nude, kreira nov, umjetnički revitaliziran pogled kako na prošlost, tako i na sadašnjost zapadnoga svijeta i nezavidnu poziciju ljudske egzistencije u njemu.
Andrijana Kos Lajtman