Dobitnica Nagrade Kamov 2024. je Tea Tulić

Dobitnica Nagrade Kamov Hrvatskog društva pisaca za najbolju knjigu godine 2024. je Tea Tulić za roman "Strvinari starog svijeta" (OceanMore, Zagreb 2023).

Svečana dodjela Nagrade odvila se u Hrvatskom društvu pisaca, 22. studenog 2024., a dobitnici Tei Tulić Nagradu je uručio predsjednik Hrvatskog društva pisaca Edi Matić.

Nagrada uključuje brončanu statuu "Kamov ključ" akademskog umjetnika Davora Krelje i novčani iznos od 2000 eura.

Na ovogodišnji je natječaj pristiglo 87 naslova, a o dobitniku je odlučio žiri u sastavu: Nadežda Čačinovič, Irena Matijašević i Edo Popović.

---

OBRAZLOŽENJA FINALISTA:

Tulić, Tea: Strvinari starog svijeta (Oceanmore)

                U labavoj fabularnoj liniji, ili na  linearno-vodoravnom smjeru kretanja ove knjige (koja posjeduje i izraženu vertikalnu os), priča se o povratku  mlađe ženske osobe u roditeljski dom s blagim osjećajem životnog poraza. Tu je otac, ali i pokojna majka, koja  junakinji često dolazi u misli, kao i mrtva najbolja prijateljica.
                Roman je to  koji simulira kretanje mora, uslijed čega dolazi do pomicanja granice jezika, zbilje, vanjske i unutrašnje, a ne ulazi se u fantastiku nego se pokušava ostati u stvarnosti ribolova s  ocem.
                U ovoj prozi imamo odjeke i nadrealizma, simbolizma, naturalizma, sjete i trpkosti, a iznad svega refleksije, koja zanemaruje događajnu zbilju. Ipak, cijeli je roman dubok unutrašnji doživljaj ljubavi prema ocu i postupnog oproštaja od njega.  Pripovjedni glas je izrazito miran, iako se po ostalim signalima teksta razaznaje da junakinja hoda kroz srce traume.
                Strvinari su doživljeni kao dobre ptice koje ne jedu nijedno živo biće, nego čekaju da biće umre. Možda je posebnost i drukčijost  tih ptica  ono što ih čini pogodnima da ponesu u svijet ovog romana, koji se po mnogim odlikama a najviše po izvornosti plana izraza  bitno razlikuje od uobičajenog poimanja proznog pisma.
 

***

Adamović, Julijana: Oče ako jesi (Fraktura)

          Oče ako jesi atipična je obiteljska saga, koja iznosi sudbinu trojice sinova, ali u složenoj mozaičnoj strukturi prati čitav niz likova. Nedostatak očinske figure ključan je za roman, koji predočava transgeneracijski prijenos traume s očeva na sinove.
                Nelinearna struktura naracije donosi pomicanje žarišta priče naprijed  i unatrag unutar prostorno-vremenske dimenzije.
               Radnja počinje velikom poplavom 1965. Rezervist JNA Damjan Knežević spašava ljude iz poplave, iz kojih slaže priču o Palu Nađu. Spašavajući Nađa, njegove dnevnike i sat, Knežević vjeruje da je pronašao trag svojeg oca. 
                Autorica oslikava iznimno uvjerljivu fresku o vremenu nakon Drugog svjetskog rata, o sudbinama ljudi koji se nakon tog velikog prevrata pokušavaju složiti iznova, ali ne uspijevaju.  Melankolija ravničarskog kraja, Panonije, gusto se miješa s detaljnim i vrlo autentičnim predočavanjem specifičnog  prostora-vremena, što romanu daje elemente velike kronike, ili pokušaja postizanja objektivnosti prikaza zbivanja sa stilski vrlo dojmljivim dahom subjektiviteta.

***

Gašić, Nada: Četiri plamena, led  (Sandorf)

                U maniri vrlo uspjelihsvjetotvorbi iz riječi, ovaj nas roman zanosi, suptilno vodeći priču, s okom za detalj i za cijelu kompoziciju. Napeta radnja, koja od početka upliće elemente nadnaravnog, slijedi sudbine likova obitelji gradskog poreznika Martina Eberlea i kruga oko nje. Zbivanje romana počinje oko 1700. g kad Eberle društvu gradskih uglednika pokušava podvaliti popis svih navodnih troškova nastalih pri spaljivanju žena optuženih za vještičarenje u Zagrebu. Taj je popis ujedno i povijesni dokument nad kojim se gradi  krajnje funkcionalan fikcijski zaplet.  U nastavku pratimo fantastične doživljaje mladih vještica u Zagrebu nakon banijskog potresa 2020. 

               Roman je to koji podsjeća na strahote mučenja i spaljivanja žena, čin povijesne nepravde koji vjerojatno još dugo neće prestati biti vrelom nekovrsnog fantazijskog  povijesnog revanšizma.  Ovo je, međutim, i roman o Zagrebu, gradu kojem prijeti golema opasnost i čiji se gotovo svaki kutak u opusu Nade Gašić intenzivno doživljava, s njegovom poviješću i sadašnjošću. U strukturi kontrapunkta predočava se isprva nasilje nad ženama optuženim za vještičarenje da bi se u drugom dijelu uvelo u zaigran i gotovo nježan svijet.  Roman se može nazvati i „zimskim“ te zaokružuje time tetralogiju Nade Gašić o četiri godišnja doba i o Zagrebu.

***

Krivac, Enver, Osamotne okolnosti (VBZ)

                Geslo avangarde „umjetnost kao provokacija“ oživljeno je u ovoj knjizi koja sebe naziva grafičko-literarnim magazinom od četiri sveska, od kojih je prvom svrha „osobno antologiziranje i bockanje svemira“. Drugi je broj posvećen „sekvencijalnoj naraciji i spektralnom baroku“, treći pseudoperiodici i svakodnevnom egzistencijalnom užasu, a četvrti govori o atmosferskoj optici i plitkosti proizvodnje lijepih slika. Mete ovog autora su, bez imalo sustezanja, malograđanština,  mainstream kultura,  a pogotovo uvjerljivo i nadahnuto predočava  iluzije - deluzije,  ružičaste naočale te  navadu čovjeka da sebe shvaća previše ozbiljno. Mete Krivčeve kritičke oštrice su možda manje važne u odnosu na  inventivan način kojim postiže atmosferu sveopće ironije i autoironije. 

                Oslanjajući se, među ostalim, na majstore stripa i ukupnost underground kulture, ovaj  pripovjedački glas slikom te riječju, u kratkimpričama, dočarava brojne apsurde aktualnog trenutka u privatnoj sferi života te na društvenom pa i kozmičkom planu,  u načelno  nezaustavljivom i nezaustavljenom proigravanju gotovo svih vrijednosti osim humora te - u rijetkim  trenucima  tragova tog luksuza zvanog osjećaji - otkrivanja kako to zapravo čovjek živi svoje osamotne okolnosti. 
 

***

Šnajder, Slobodan: Anđeo nestajanja, (Fraktura)

                Progon vještica je vremensko povijesni doseg ovog romana koji od te točke nastavlja - sve do devedesetih godina u Hrvatskoj, iz perspektive jedne vrlo stare iličke dvokatnice - predočavati užase i povremene ushite Povijesti u tri velika prevrata 1941., 1945. i 1991. godine.  Mnoštvo likova predvodi kući omiljena stanarka, Anđa Berilo, koja je utjelovila  idealizam, kao temeljnu značenjsku teksturu ovog povijesno-političkog romana. Njezino odbijanje da na bilo koji način kapitalizira ijedan svoj doprinos Povijesti, a posebice oslobađanju Zagreba 1945., ostaje nam u sjećanju kao vizija krajnjeg idealizma  te kao pokušaj da se kroz sve opačine ljudskog duha i duha Povijesti pronađe jedno biće koje je „anđeo nestajanja“ jer ni na koji način nije „upisana“ u Povijest.
                Intelektualci, istinski vjernici, ili mali ljudi  koji kroz sudjelovanje u Povijesti žele samo poboljšati svoj materijalni status: sve su to likovi za koje pripovjedačka instanca  pokazuje razumijevanje pa i suosjećanje, a djelo dobiva višedimenzionalnost.
Šnajder progovara kroz optiku dobra i zla, dajući svakom liku pravo na njegovu sudbinu i njegov izbor. Izbor Anđe Berilo je radikalna moralna  čistoća, a veličina lika nosi veličinu ovog romana. Svijet, kakav je danas, u nekoj mjeri oskudijeva velikim likovima koji vraćaju vjeru u Povijest, onako kako ju je ispisao Šnajder, posežući u  vjeri u ideju Dobra za Platonom, Hegelom i za Biblijom podjednako.