Na posljednjem katu neba. Antologija bugarske poezije

Iz tiska je izašla peta knjiga u Biblioteci Poezije Plus: Na posljednjem katu neba, Antologija suvremenoga bugarskog pjesništva. Izbor: Marin Bodakov, Silvija Čoleva i Ljudmila Mindova. Prevele: Ksenija Banović, Paula Ćaćić i Ana Vasung.

HDP, 2022.

ISBN: 978-953-8152-37-5

Cijena: 180,00 kn

 

O knjizi:

 

Pogled s posljednjeg kata neba

 

U posljednjih 135 godina u Hrvatskoj su objavljene samo dvije antologije u cijelosti posvećene bugarskim pjesnicima, i to Bugarske pjesme u prijevodu Augustina Harambašića 1886., prva takva antologija tiskana izvan Bugarske, i Pregled bugarske poezije 19. i 20. stoljeća  2012., u izboru pjesnikinja i znanstvenica Nadežde Zaharieve i Elene Alekove. No bugarska književnost, pa i njihovo suvremeno pjesništvo danas nam nisu više tako daleko kao što se još nedavno činilo. Uspostavljanje, ili ponovno uspostavljanje bugarsko-hrvatskih literarnih veza većeg je maha uzelo početkom dvijetisućih, kada su popularnost u nas stjecali ponajprije mlađi bugarski prozaici, kao što su Georgi Gospodinov ili Alek Popov, a počela je i ozbiljnija suradnja te prevođenje i objavljivanje pjesnika, uglavnom u periodici. Antologija Na posljednjem katu neba rezultat je upravo takve kolaboracije sofijskih i zagrebačkih pjesnika, prevoditeljica i urednika.

U ovom izboru zastupljeno je 53 pjesnika svih poetičkih pristupa, od najstarijega Aleksandra Gerova, rođenoga početkom 20. stoljeća, do najmlađega Stefana Ivanova, koji je na književnu scenu stupio početkom 21. stoljeća. Prevedeno je gotovo šest tisuća stihova, među ostalima i pravih bisera, nepoznatih široj čitateljskoj publici, kao što su oni Rumena Leonidova koji u pjesmi «Proglas budnima» piše: Posljednji čovjek, posljednji čovjek hoda prema nama. Bez spola. Bez Biblije. Bez zastave. On nema ime. Nema glasa. I pameti. Posljednji čovjek ne želi vlast. Posljednji čovjek ne želi vlast. Ne smije se. Ni ne srdi se na nas. Ne osjeća strah. I hladnoću. I nema slabu točku.

Hvala svima koji su sudjelovali u pripremi i izradi ove antologije, vjerujemo da će njezini čitatelji steći barem mali uvid u stanje i trendove u suvremenoj bugarskoj poeziji. I

 

Ivan Herceg

 

 

 

 

Jedna moguća slika bugarske suvremene poezije

 

Poezija danas postoji u okruženju koje neprestano preispituje i mijenja ukuse. No, to nije samo bugarski „fenomen”. Kvalitetna poezija guši se u mutnim vodama prosječnog, osrednjeg jer književno tržište odbija zbirke pjesama, a bezobzirna promocija uzdiže žanr romana na razinu kulta, zanemarujući poeziju i pretvarajući pjesnike u marginalizirane autore, čak i u književnim krugovima. Usto, na djelu je i samopromocija koju kataliziraju društvene mreže, čemu valja pridodati i to da se mnogo piše, a malo čita. Čini se stoga kako se danas svašta može nazvati poezijom. To je lažna sloboda koja osporava i pjesnike i poeziju koju pišu. Nedostatak vrednovanja, prema riječima kritičara i pjesnika prof. Vladimira Trendafilova, vodi do izdavanja knjiga i kićenja „titulom“ narodnog pjesnika „prije prve dobre pjesme“.

Odluka da se suvremena bugarska poezija predstavi hrvatskom čitateljstvu u antologiji u tim se okolnostima pokazala teškom i do nje je došlo nakon mnogih razgovora među sastavljačima. Nekoliko smo puta sastavljali popise, kojima bismo trebali obuhvatiti nešto neobuhvatljivo, čas ih povećavali, čas smanjivali, iznova dopunjavali, pa opet skraćivali, no naposljetku smo morali odrediti razdoblje u kojem su stvarali pjesnici. Nakon mnogih razgovora i komentiranja s Marinom Bodakovom, odlučili smo se ograničiti samo na suvremene autore. No koliko suvremene – koliko vremena da se vratimo i koliko da odemo unaprijed? U obilju pjesnika, ušli smo u rizik ispuštanja važnih imena koja su bila od velikog značenja za razvoj naše suvremene poezije, odnosno uvrštavanja vrlo mladih pjesnika koji se tek trebaju dokazati. Ipak, uspjeli smo pronaći sredinu te smo u antologiju odlučili uvrstiti pjesnike koji su se afirmirali nakon 1989., ali i pjesnike starijega naraštaja koji su nastavili pisati i objavljivati knjige nakon te godine.

Dakako, ponovno je trebalo smanjiti broj autora, jer je postojala opasnost da ćemo sastaviti golem nečitljiv tom. A naš je cilj bio upravo suprotan – približiti suvremenu bugarsku književnost hrvatskim čitateljima kako bi dobili potpuniju sliku o poeziji koja se danas piše u Bugarskoj. 

I tu stižemo do glavne značajke ove antologije – ukusa sastavljača. Antologija je individualni, umjetnički čin, a sastavljači je potpisuju svojim imenom i književnim afinitetima kako bi obranili svoj odabir. Tako smo postupili i mi, birajući autore i djela, svjesni činjenice da ne možemo obuhvatiti sve i da ćemo vjerojatno naići na primjedbe – zašto smo izabrali ovoga, a ne onoga, i slično. No nadamo se da će nedostaci, koji će se vjerojatno uočiti, u novim izborima biti otklonjeni. Sastavljači nove antologije vjerojatno će i doraditi izbor te obogatiti sliku bugarske poezije. Mi pak iskreno vjerujemo da je ova naša, u ovom trenutku, dovoljno jezgrovita, ali i opsežna te da u Hrvatskoj možemo pridobiti više strastvenih čitatelja. Ovo je jedna moguća slika suvremene bugarske poezije – otkrijte je u detaljima.

Ova knjiga ne bi se dogodila bez ustrajnosti pjesnika Ivana Hercega i prevoditeljica Ksenije Banović, Ane Vasung i Paule Ćaćić, kojima zahvaljujemo! U nju su s bugarske strane utkani napori troje sastavljača: Ljudmile Mindove, Silvije Čoleve i Marina Bodakova, koji nas je na veliku žalost napustio tijekom rada na antologiji. Zato je ona posvećena njemu!

 

Silvija Čoleva