NOVO u Biblioteci Poezije
OBJAVLJENO: utorak, 01.07.2025.
U Biblioteci Poezije HDP-a izašlo je pet novih pjesničkih knjiga:
"Negdje sam već susreo te metafore" Sergeja Timofejeva; "Zapalila sam kuću" Marte Džaje; "Anđeo očaja" Heinera Müllera; "Oko-kolodvor" Lane Derkač i "Stokuća" Dunje Bahtijarević.
---
Sergej Timofejev: "Negdje sam već susreo te metafore"
Prijevod s ruskog: Ivo Alebić i Marko Pogačar
Biblioteka Poezije
Zagreb, lipanj 2025.
Cijena: 12,00 €
O knjizi:
Sergej Timofejev, latvijski pjesnik ruskog izraza, član multimedijalne pjesničko-umjetničke grupe Orbita i DJ, od svojih početaka ranih devedesetih godina do danas etablirao se kao jedan od najzanimljivijih pjesničkih glasova postsovjetskog prostora izvan Ruske Federacije. Njegovi pjesnički načini su različiti: Timofejev će se uvrći jednako opuštenoj, bitničkoj naraciji, lirskim krokijima, svakodnevnim vedutama koje se, neočekivano, premetnu u kakvu harmsovsku minijaturu ili uvrnutoj dosjetci, ali će u svemu zadržati prepoznatljiv duktus i glas, uz apsurd i neobičan, istovremeno situacijski i jezično induciran humor kao osi vlastitog pjesničkog projekta. Njegove su strategije sofisticirane no same pjesme otvorene su i prijemčive, pamtljive, pozivaju na ponovno čitanje i – ponekad – ono nečuveno i nemoguće: prepričavanje pjesme. Tako, zateknete li se ikad na plesnom podiju kluba nekog baltičkog grada na rubu bijele noći – recimo, zašto ne, Rige – možda se i sami zapitate: Jesmo li dobro živjeli svoje živote do ovog časa? Uvijek bili u pravu? Jesmo li propustili nešto važno?
---
Marta Džaja: "Zapalila sam kuću"
Biblioteka Poezije
Zagreb, lipanj 2025.
Cijena: 12,00 €
O knjizi:
Kada teme Marte Džaje ne bi bile teme kojima sam i sam okupiran, u svijetu koji je okupiran na razne načine i slike tog svijeta viđamo u pikselima, koji naprasno u svojim ponavljanjima oduzimaju stvarnu težinu i bol svijeta, bilo bi lako reći o čemu sve Marta piše i zašto je to bitno. A bitno je, neizmjerno.
Što je praznina, kolika je, koliko je njenih nijansi i na kojim sve mjestima se ostvaruje? U Zapalila sam kuću saznajemo da ih je barem nekoliko, iako mapiranje ne može zaista stati. Što je dom, a da o njemu ne govorimo patetično i kroz citate? Od zapaljene kuće do Grand Canyona dom je moguć, s nekim ili bez njega, ali svaka od opcija ostvaruje prazninu jer to je narav prirode – ravnoteža.Gdje nastaje punina, oslobađa se praznina koja nam postavlja pitanja o sebi samoj i koje se ne trebamo plašiti. Istančana i precizna poezija Marte Džaje poziva nas da tu prazninu zauzmemo, naselimo ju u ime onih koji to ne mogu, i da budemo glas nemoći jer jednostavno možemo biti i donekle smo dužni.
Poziva nas da se suočimo s gubicima, neostvarenim, mogućim ali strašnim, da uspostavimo dom svijeta a ne adrese.
Pomno zalazeći u mnoge teme, a ne gubeći nit, Marta Džaja nas vodi na put nakon kojeg je teško ostati ista osoba. Zapalila sam kuću svojevrsno je hodočašće kroz prirodu, dopuštanje sebi da čujemo i osjetimo svaki dio svijeta i razgovaramo s njim čak i onda kada on to ne može. Jednako tako, traži da razgovaramo i sa samima sobom, čak i kada to ne možemo jer, poslije vatre, tlo je uvijek plodnije. Možda i nesvjesno, kroz osjećaj dužnosti da progovori o svojim prazninama, i onima svijeta, pjesnikinja je zagrebla duhovni aspekt svijeta koji je sve manje prisutan u poeziji, nužan kako bismo ostali ono što jesmo – ljudi koji misle, čuju, vide i djeluju.
---
Heiner Müller: "Anđeo očaja"
Prijevod s njemačkog: Dragoslav Dedović
Biblioteka Poezije
Zagreb, lipanj 2025.
Cijena: 20,00 €
O knjizi:
Heiner Müller (1929. – 1995.), veliki europski dramatičar druge polovice 20. stoljeća, autor nezaobilaznog kazališnog komada Hamletmašina (1977.), knjigom izabranih pjesama Anđeo očaja ukazuje nam sezahvaljujući krajnje uspjelom prijevodu pjesnika Dragoslava Dedovića kao izuzetno važan i još uvijek aktualan njemački pjesnik. Slijedeći liniju kulturalnog pesimizma simbolički ukorijenjenu u figurama Angelusa novusa, odnosno Anđela povijesti,prominentno apostrofiranih u djelima modernista, slikara Paula Kleea te filozofa Waltera Benjamina, Müller nam u svojoj poeziji dostavlja osobnu poetsku fusnotu hladnoratovskoj epohi koja još baca snažno svjetlo na suvremeni distopično digitalizirani svijet u kojem živimo. Istjerujući na čistac osobne, kao i historizirane intertekstualne demone, Müllerova poezija predstavlja egzorciranje nepokolebljive subjektivnosti u nezahvalnim uvjetima olovneautoritarnosti njegova, kao i potencijalno svakog drugog vremena.
---
Lana Derkač: "Oko-kolodvor"
Biblioteka Poezije
Zagreb, lipanj 2025.
Cijena: 12,00 €
O knjizi:
Lana Derkač svoju je novu knjigu Oko-kolodvor podijelila na pet ciklusa. Naslovom ona želi pokazati da su svi događaji u njoj zapravo putnici u oku koje ih promatra i da se zaustavljaju u njemu kraće ili dulje dok kroz njega prolaze. Kao i u njezinim dosadašnjim zbirkama, i u ovoj se sudaraju svijet intime i onaj izvanjski, no u recentnoj su u pozadini dominantni covid-19 i potresi koji su nas uveli u posve novu dimenziju, i u privatnom, i u književnom smislu. Zbog toga su, kao ključ za otključavanje knjige, posebno zanimljivi otvorni stihovi iz prve pjesme: Ništa mi više nije jasno. / Kao prvo, ne znam hrani li vrijeme smrt / ili smrt vrijeme, ali i završni iz zadnje, za zaključavanje: Oblaci se pomiču horizontom dok se stanovnici nebesa ne presvuku, jer zbirka se kao cjelina može iščitavati i kao „stihovani dokaz“, slika jedne osobne, ali i općeljudske, sumorne, dehumanizirajuće etape.
Uza sve to, Derkač ovom knjigom pokazuje i da razne tendencije suvremenoga hrvatskog pjesništva - neoegzistencijalizam, hipermateforičnost, postmodernističko miješanje svega sa svime, kulturne reference, npr. - može dijeliti s drugim istaknutim pjesnikinjama i pjesnicima, ali da je u kombinacijama tih tendencija i poetičkih karakteristika uvijek originalna i dorečena. Ovom knjigom Lana Derkač dokazuje da je kao autorica posve profilirane poetike na svome kreativnom vrhuncu.
---
Dunja Bahtijarević: "Stokuća"
Biblioteka Poezije
Zagreb, lipanj 2025.
Cijena: 12,00 €
O knjizi:
Zbirka Stokuća Dunje Bahtijarević sastoji se od pedesetak pjesama podijeljenih upet ciklusa, čiji naslovi, Kuća, Gošća, Podstanari, Trebalo se obuzdavati i Oproštaj, jasno ocrtavaju tematsku okosnicu i dramaturgiju zbirke.
Bezkuća povijesne zbiljnosti učinile su da pjesnikinja promijeni kuću ili zaglavi, kako vam drago, u stokući, u stokućama, tražeći jednu, svoju. Tu kuću ne valja shvatiti samo materijalno, jer obitelj je kuća, čovjek je kuća, drugi čovjek može biti kuća. Pa kako se nešto od toga prinudno ili voljno i rastočilo, u ovoj zbirci doznat ćemo nešto o tome, o rodnoj kući (koje više nema), o obitelji (koje kao da nema), o drugim ljudima (koji prolaze), o njoj samoj (koja traga), vjerojatno i o sebi i nama.
Ovo je zbirka poezije koja je upućena u nomadizam i migracije koje biće otvaraju i senzibiliziraju, u slobodu o(p)stanka. Lirski-refleksivna, često mikronarativna, autoričina je kuća bítka, često britka, nikad plitka, ni ogorčena.