NOVO u Biblioteci Poezije Plus: "Rušenje četiri zida. Antologija regionalne queer poezije"

U Biblioteci Poezije Plus HDP-a izašla je knjiga Rušenje četiri zida. Antologija regionalne queer poezije, koju su priredili Denis Ćosić i Đorđe Simić.
---
Denis Ćosić i Đorđe Simić (ur.): Rušenje četiri zida. Antologija regionalne queer poezije
Biblioteka Poezije Plus
Zagreb, 2024.
Cijena: 22,00 €
Autori zastupljeni u antologiji:
Darko Aleksovski
Stefan Alijević
Selma Asotić
Aida Bagić
Velid Beganović Borjen
Goran Čolakhodžić
Kalia Dimitrova
Nina Dragičević
Emina Elezović
Kristina Hočevar
Filip Jokanović
Aljaž Koprivnikar
Bojan Krivokapić
Aleksa Krstić
Vesna Liponik
Fedor Marjanović
Marija Marković
Romeo Mihaljević
Brane Mozetič
Ljupčo Petreski
Radmila Petrović
Saška Rojc
Sanja Sagasta
Monika Stojanovska
Tihana Smiljanić
Tanja Stupar Trifunović
Milan Šelj
Vladan Šipovac
Mihaela Šumić
Espi Tomičić
Nataša Velikonja
Nora Verde
Marija Živković Fatimarija
O knjizi:
Antologija Rušenje četiri zida zamišljena je kao siguran prostor za iskorak iz okvira općeprihvaćenog i tradicionalnog poimanja identiteta, ali i same poezije kao fiksnog mjesta bez mogućnosti samoodređenja i postavljanja pitanja u sveukupnoj razvodnjenosti svijeta. Ona dolazi kao protuteža potrošenim izjavama da se o ovim temama svakodnevno govori, da se silom nastoje nametnuti i da trebaju biti ostavljene za vlastita četiri zida. Ova je knjiga jednina množine i podsjetnik na ono već nebrojeno puta opjevano, što određene strukture namjerno i uvijek iznova zaboravljaju, a propovijedaju – samoodređivanje i pravo na ljubav prema sebi i drugome.
Četiri bi zida trebala biti sklonište, a ne zatvor. Javni prostor pripada svima, u njemu se svatko treba osjećati sigurno. Pjesnikinje i pjesnici koji su zapalili prvi plamen borbe i svima su nam dobro poznati, jer su oblikovali regionalnu književnost, stoje uz one koji tek dolaze i spremni su preuzeti baklju, a njihove su pjesme malj ili pokušaj da se njime zamahne. Ne, ovo nije Olimpijada, ali jest potreba da nijedna majstorica i nijedan majstor ne ugase svijeću jer se među svim ovim autorima i pjesmama, u tišini izostanka, nalaze i imena i stihovi onih koji se ipak nisu usudili biti na ovim stranicama, upravo zbog straha od okoline i površne ukorijenjenosti u humanost, demagogiju onih koji vode svijet, a koja zaziva slobodu istovremeno bacajući pepeljaru u glavu svakome tko je drugačiji i traži svoja prava.
Jest, svijet je brutalan i samodopadan, oguglao na poziv književnosti, ponajviše poezije, da jednakost napokon ne bude kamen spoticanja i platforma za nečiji profit, već stvarno mjesto, mjesto u kojem nebinarno dobiva borbu protiv ljudske zone komfora i statusa quo. Jer pored svoje brutalnosti svijet odavno nije ni binaran, ni crno-bijel.
Alen Brlek