Dnevnik iz karantene: MARIJO GLAVAŠ

Tišina koju pravi glazba
Pismo kćerki koja se jučer nije rodila
Opet je jučer
i dan stane između dvije fete kruha
Od ruku smo napravili zdjelu za suhe marelice i brusnice
i sad čekamo
tvoja sestra majka i ja
Što bih ti rekao o svijetu
da sada i proviriš:
kako nam ne daju izaći iz kuće
i da su posljednji pali osamdesetpetogodišnji balotaši iz kvarta
koje je rastjerala policija
Ti ne želiš izaći
udaraš iznutra
nečim oblim i tvrdim po mekom mjehuru
tvoja majka je ručala krugove koji se šire morskom površinom
nakon ubačenoga kamena
I kada bi pitala što je to karantena
rekao bih da je to to
taj mjehur i oblina
njemačka savezna pokrajina po čijim granicama kliziš prstom i
onda antiseptikom pereš ruke
To je tišina koju pravi glazba
Judita kaže da je ona sestra
a ti si seka
je li to definiranje odnosa ili ljubav u najčišćem obliku kojeg smo zaboravili
Sinoć sam sanjao vreću agruma, balu finog platna i šutio pored njih da me ne bi otjerali od sebe
Još ćeš vidjeti
mi smo ti teški čudaci i imamo razgranata uvjerenja ja sam baobab
jež a danas sam poslužio kao tobogan
stan je džungla koju treba istražiti
Čini mi se da se ledenjaci sporije otapaju ovih dana
na podu pred rodilištem je debela žuta crta pred kojom se zaustavljam
a dvije djevojke s maskama na licu umotane u zaštitna odijela iz daljine postavljaju pitanje
Ne znam im odgovoriti
ne znam što se zbiva s ledenjacima
zašto se vrijeme uvuklo u procjep između jastuka kauča u našem stanu
i grčevito se drži za nakupljenu prašinu i mrvice keksa
ali tope se i dalje se tope
i to ću ti od stida prešutjeti
Još ne znamo kako se zoveš
Ana kaže da ćemo znati čim izađeš
i onda će ruka koju držim dok gledam ledenjake po kojima se kotrljaju agrumi dobiti zvuk i ja ću postati jeka
ponavljat ću taj pucketavi šuškavi skup slogova
i onda ćemo raširiti platno i pokriti ledenjake
onako kako to rade u filmovima
nakon što kredom na asfaltu opcrtaju sporedne likove
Svijet se sužava ovih dana
urušava se u svoje granice od krede
u sva čvrsto zapisana pravila i potpisana pisma namjere
To ti neću pričati
antuntun birokraciju ćeš sama morati otkriti
i naučiti smijati joj se u lice iza maske
I ako me na kraju pitaš od čega je napravljen
to bih ti sigurno probao ispričati
Ovaj svijet to su ti mrvice kruha što postaje sve suši
A vani je, da nismo ni primijetili, stiglo proljeće
Najljepše od svega je što na prvu ni jedan čovjek ne izgleda kao neprijatelj
petak, 3.4.2020.
Marijo Glavaš
Marijo Glavaš (Split, 1986.) objavio je tri zbirke poezije (GrAD, Ciklona i Permutacije) te roman Libreto za mrtve kitove. Na književnom portalu Moderna vremena Info objavljivao je recenzije knjiga i razgovore s hrvatskim i inozemnim piscima. Osmišljavao je i moderirao književne večeri Bookara Show u Splitu. Na HRT Radio Splitu uređivao je i vodio emisiju o književnosti Klin se knjigom izbija. Vodio je i osmišljavao TV emisiju Stimulator te surađivao sa splitskom udrugom KURS na programu Writers in residence.